Srčani udar i život nakon njega

Srčani udar ili infarkt srca (miokarda) je odumiranje dijela srčanog mišića. Najčešće se događa zbog naglog djelomičnog ili potpunog zatvaranje krvne žile. Tada se smanji ili potpuno prekine protok krvi kroz koronarnu arteriju, što rezultira neadekvatnom opskrbom srčanog mišića kisikom i hranjivim tvarima. Tada srčani mišić odumire, a kasnije se na tom mjestu stvori vezivno tkivo koje nema mogućnost kontrakcije i ne sudjeluje u radu srčane pumpe, koja tako postane slabija. Krvna žila je sužena ako u njoj postoje aterosklerotski plakovi koji mogu u jednom trenutku napuknuti i onda se na tom mjestu naglo stvori tromb koji dodatno smanji ili posve zatvori protok krvi.

Ne može se dovoljno istaknuti da je potrebno sve učiniti da do srčanog udara ne dođe. Kao cilj treba postaviti prevenciju srčanog udara. Uspješna prevencija je moguća, a najviše ovisi našem stilu života. Tijekom cijelog života potrebno je održavati optimalnu tjelesnu težinu, biti fizički aktivan, ne pušiti, voditi računa o odabiru i načinu pripreme namirnica, održavati LDL kolesterol i triglicirede u referentnim vrijednostima, kontrolirati krvni tlak i glukozu u krvi. Ako osoba ima povišeni krvni tlak, šećernu bolest ili povišene masnoće u krvi potrebno je terapijom postići ciljne vrijednosti za svaku bolest.

Kolike će biti posljedice nastati nakon srčanog udara i hoće li ga pacijent uopće preživjeti ovisi o puno čimbenika i individualan je za svakog pacijenta. Prvo je važno rano prepoznati na bol u prsima, koja je najčešće prvi znak srčanog udara, ali može i biti u bol u vratu, donjoj čeljusti, ramenima, ili obično lijevoj ruci, ali i u gornjem dijelu trbuha. Pravovremeno javljanje liječniku i promtno liječenje skraćuje vrijeme bez protoka ili sa smanjenim protokom u koronarnoj arteriji o čemu ovisi veličina infarkta. Kvaliteta života nakon srčanog udara ovisi i o veličini zahvaćene arterije, na kojem je mjestu prekinut protok, o aterosklerotskim promjenama na ostalim koronarnim arterijama, o stanju srčanog mišića prije srčanog udara te da li pacijent ima i neke druge pridružene kardijalne ili nekardijalne bolesti.

O stanju srčanog mišića i što svaki pacijent može očekivati u svakodnevnom životu nakon srčanog udara, raspravit će s nadležnim kardiologom uz upute o uzimanju medikamentozne terapije koja ima dvojaku funkciju. Ako je pacijent liječen perkutanom koronarnom intervencijom, što je danas zlatni standard, uz ugradnju potpornice ili stenta, uzima se dvojna antiagregacijska terapija obično godinu dana, zbog prevencije tromboze u stentu. Također se uvijek propisuju i lijekovi su odgovorni i za očuvanje preostale kontraktine funkcije srca. Medikamentozna terapija služi i za prevenciju drugog kardiovaskularnog događaja pod čime se podrazumijeva drugi infarkt srca ili mozga i usporava proces ateroskleroze. Dio bolesnika sa infarktom bit će podvrgnuti kardiokiruškom liječenju uz ugradnju premosnica ili baypass-a.

 

 

 

Nakon infarkta srca, bolesnici su često uplašeni i ne znaju što mogu očekivati nakon izlaska i bolnice i zabrinuti su za svoju budućnost i kvalitetu života. U našoj zemlji postoji mogućnost stacionarne ili ambulantne rehabilitacije nakon srčanog udara, bolesnici postepeno povećaju fizičku aktivnost koja im je individualno prilagođena uz pratnju fizioterapeuta i kardiologa. Tijekom rehabilitacije bolesnici imaju multidsciplinarni tim na raspolaganju od psihologa, dijetetičara i drugih specijalnosti. Time se bolesnik osjeća sigurniji, razgovara sa stručnjacima, educira se o svojoj bolesti. Dio bolesnika koji se ne odluči za rehabilitaciju, dobije upute od nadležnog kardiologa o fizičkim aktivnostima koje se preporučaju nakon izlaska iz bolnice. Važna je svakodnevna aktivnost bilo koje vrste, ovisno o preferencijama bolesnika. Nije važno da li bolesnika hoda, vozi bicikl u prirodi ili koristi sobni bicikl, važno je da tijekom aktivnosti koju izvodi može govoriti bez poteškoća, odnosno nije jako zadihan.

Pitanje povratka na posao nema jednoznačni odgovor. Ovisi o vrsti posla kojom se osoba bavi, o težini srčanog oštećenja, dobi, socioekonomskim čimbenicima. Isto tako i odgovor kad početi sa spolnim životom. Uobičajeno je da nakon manjeg infarkta s minimalnim oštećenjem srca i očuvanom pumpnom funkcijom, bez bolova u prsima, mogu se vratiti spolnom životu nakon 2 tjedna od infarkta, a svi ostali od 4-6 tjedna.

Bolesnici koji zaista učine iskorak i promijene svoj životni stil, uzimaju medikamentoznu terapiju i postižu ciljne vrijednosti LDL kolestrola, krvnog tlaka, šećera u krvi, imaju najviše šansi za prevenciju drugog udara, zadovoljni su rezultatima, obično se i subjektivno dobro osjećaju, posebice ako prethodni infarkt nije značajne narušio funkciju srca. Potrebo je dogovoriti s bolesnikom realne ciljeve u promjeni stila života te vremenski okvir u kojem je potrebno doći do cilja i nije potrebno da se istovremeno sve životne navike korigiraju odjednom, kako ne bi došlo od potpunog odustajanja od bilo kakve dobre promjene. Motiviran i educiran bolesnik je ključ makismalnog mogućeg oporavaka od stresnog i potencijalano letalnog događaja kao što je infarkt srca.

 

Piše: Prof. prim. dr. sc. Jasna Čerkez Habek